Kada preuzimamo od drugoga ono što je vrlo realistično da ta osoba može sama da uradi ili je štitimo od onoga što je ona kadra da podnese, šaljemo joj poruku “Ti nisi sposoban/na.” Vremenom taj neko počne da se ponaša u skladu sa porukom koju dobija, otpiše svoje sposobnosti i počinje da vene… U početku je namera zaštitnika uvek dobra, ali bez obzira na nameru ishod ne mora biti dobar za osobu koja se u ovom slučaju štiti.
Važno je i dobro biti tu za svoje bližnje (kao i oni za nas), ali je isto tako važno dozvoliti im da nose svoj život, da nekad padnu i pokisnu, jer je to način da rastu, da se razvijaju, da osećaju da drže svoj život u svojim rukama, da su kormilari svoje sudbine… Tada dobijaju drugu poruku “Imam poverenja da ti to možeš! Da si sposoban/na!”
Lepota odnosa je jedan stalni ples sa drugom osobom, bez obzira na to da li je u pitanju dete, partner, prijatelj… Taj ples podrazumeva odmeravanje toga kada je potrebno priskočiti u pomoć, a kada treba pustiti… U tome mnogo pomaže da tog drugog pitamo šta mu je potrebno – da samo budemo tu, da ga/je pustimo, da na neki određen način pomognemo…
Slika: preuzeta sa interneta, autor nepoznat