
Učesnici u saobraćaju imaju veće šanse da budu i učesnici saobraćajnih nezgoda ukoliko koriste mobilne telefone dok upravljaju vozilom ili dok prelaze kolovoz kao pešaci. Sa stanovišta bezbednosti u saobraćaju ova činjenica je postala veoma važno pitanje.
Kada vozači koriste mobilni telefon za razgovor u toku vožnje njihovo vreme reagovanja je duže, sposobnost detekcije objekata smanjena i generalno otežano moždano funkcionisanje vezano za detekciju signala u saobraćajnim situacijama. Takođe, pokazano je da kod vozača može da dođe do izvesnog “slepila” usled nedostatka pažnje zbog čega oni ne opaze polovinu signala u vozačkom okruženju koje bi inače opazili da nisu telefonirali.
Zanimljiv je i podatak iz studije koja se bavila multitaskingom (obavljanjem više zadataka istovremeno), a koja je pokazala da je svega 2.5% ljudi bilo u stanju da obavlja dva zadatka u isto vreme bez uticaja jedne aktivnosti na drugu – da vozi i koristi mobilni telefon.
Hajde da obrnemo procente! Dakle, koristeći se podatkom iz ove studije, 97.5% vozača koji voze i telefoniraju predstavljaju ozbiljnu opasnost po sebe i druge učesnike u saobraćaju!
Dodatna opasnost je uverenje ljudi da im je performansa bolja nego što u realnosti jeste, odnosno da se precenjuju kada ocenjuju svoju izvedbu!
Multitasking je novina za ljudski mozak. Čovek u dosadašnjem toku evolucije nije opremljen ovom vrstom sposobnosti. Možda će nekada biti usled novih životnih zahteva. Ali do tada imajte na umu da je mnogo veća šansa da spadate u unih 97.5%, odnosno da ćete praviti greške u vožnji ukoliko budete radili još nešto, a greške u saobraćaju, koliko god “sitne” bile, mogu imati letalni ishod.