
Drugim ljudima možemo reći ono o čemu razmišljamo, zbog čega smo srećni, zašto smo ljuti… I ne samo da možemo već je to i potrebno zarad izgradnje, razvoja i očuvanja bliskih odnosa. Pored toga što je važno razmenjivati sadržaje, važno je i kakvi su ti sadržaji. Fokus treba da bude na tome šta želimo da prenesmo kao poruku, a ne na to kakva je druga osoba – kvalifikovanje, etiketiranje, uvrede. Ukoliko dajemo komentare na biće drugog (da je bezobrazan, glup, retard…) to zamagljuje celokupnu komunikaciju, jer osnova nije dobro postavljena. A osnova u ovakvoj komunikaciji je da druga osoba nije vredna. Ukoliko se ovakve poruke ponavljaju, drugi se može zapitati (i treba), šta radi u odnosu u kome nije vrednovan i u kome stalno doživljava uvrede i bol – kako kaže Tagore: “Neprekidne strele iz tvojih očiju
čine da je moj bol večito svež“.
Za zdrav odnos, pa samim tim i komunikaciju, važno je funkcionisati iz pozicije Ja vredim, Ti vrediš ili rečnikom transakcione analize, Ja sam OK, Ti si OK. Drugim rečima, uvažavanje sagovornika, kakvu god da mu poruku prenosimo, je ključ dobre komunikacije. To znači da možemo preneti nešto što je neprijatno, ali bez vređanja nečije ličnosti, bez nanošenja bola i otvaranja i produbljivanja rana u odnosu.
Slika: Pinterest