Ako slavite praznike tako da samo ispunjavate neku formu, jer “valja se”, onda ih ne morate ni slaviti. Nebitno da li ste vernik ili niste i da li su praznici verskog, svetovnog ili ličnog karaktera, suština slavlja jesu zajedništvo, ljubav i uvažavanje. Uz poslednje nabrojano, svaki dan vam potencijalno može biti “crveno slovo”, odnosno praznik radosti sa osobom/ljudima koju/e volite, čak i onda kad ne ide sve u životu glatko… Uz neuvažavanje, vređanje, viku i dreku, proslavljanje praznika gubi smisao jer tu nema zajedništva. A “crveno slovo” postaje crveni alarm da je krajnje vreme da uredite odnose u svom životu.
