EMDR je terapijska metoda preporučena od strane Svetske zdravstvene organizacije za rad sa traumom.
Od 2021. je koristim u radu sa klijentima za raznovrsne teme: šok traume (silovanja, saobraćajne nezgode, itd), relacione traume (nastale kumulativnim zanemarivanjem što se očitava u uverenjima tipa “Glup sam”, “Bezvredan sam”), rane preverbalne traume, fobije, anksiozna i depresivna stanja, kompleksno tugovanje. Sve ove teme sam obrađivala i sa klijentima koji imaju dijagnoze nekog poremećaja ličnosti.
Razrešenja bolnih tema imaju uticaja na različite aspekte života klijenta, čak i kad ti aspekti nisu direktno vezani za obrađenu temu. Ono što mi se tokom godina izdvojilo kao direktan uticaj na život i odluke klijenata spram obrađene teme jeste razrešavanje traumatskog iskustva i posledična odluka da se postane roditelj.
Primeri rada sa traumom a koji su direktno vodili roditeljstvu (grupisala sam brojna iskustva u nekoliko tema):
- dobijanje deteta nakon razrešavanja negativnog odnosa prema deci koji je nastao zbog toga što su roditelji toj osobi prebacivali odgovornost da se brine o drugoj deci u porodici i bude „roditelj“ onda kada je i sama bila malo dete
- dobijanje drugog deteta nakon razrešavanja traume sa porođaja koja je dovela do toga da osoba ne želi drugo dete
- odluka da se dobije dete nakon razrešavanja smrti prethodnog deteta
Napomena: opisani su slučajevi gde nije postojala medicinska prepreka u začeću, već psihološka, traumatskog porekla.
Slika: AI generated
